Tlo pod njezinim nogama je bilo blatnjavo i ružne, sivkaste boje. Nebo je bilo obojeno sivim i tamnoplavim bojama sa par oblaka različitih oblika.
Hladan je vjetar puhao u svim smjerovima, i ugodno joj hladio ramena i obraze. Preznojila se u busu i bilo joj je drago što je napustila sparan bus i krenula na svoje malo putovanje.

Osjećala se nekako posebno taj dan, nekako lagano melankolično ali i sretno. Popravi ramene torbe na svojim ramenima i hrabro zakorači naprijed, prema malome brijegu ispred sebe.

Tlo je bilo sklisko i u par navrata je skoro pa i pala, ali se nije bojala da li će, ili neće stići do svojeg odredišta. Važna je bila namjera i sva volja koju je usmjerila u svoj naum.
Djevojka koja je pokraj nje hodala je bila Beatrice, koja joj se pridružila jer, kako joj je rekla, nije htjela još jedan dan provesti kod svoje bolesne bake koja će preminuti uskoro, jer bi se poslije osjećala tužno i nevrijednom, jer nije mogla pomoći vlastitoj baki nikako.

“I... Koga posjećuješ?” Beatrice ju upita nakon nekoliko minuta tišine.
“Mogla bih ti lagati, znaš li? Reći da posjećujem mrtvu majku ili oca, psa možda.”
“Ali nećeš”, ona ju pogleda i reče.
“Neću. Istina je... Ne želim da znaš koga posjećujem. I meni je samoj teško priznati da te osobe više nema, da ju ja posjećujem, a ono što posjećujem je samo nadgrobni kamen. To je depresivno i teško mi za podnijeti.”
“Nitko ne bi mogao biti dovoljno snažan za to zato shvaćam.”

Aimee se svidjelo Beatricina iskrenost, izravna ali nekako utješujuća.

“Možda bih si trebala priznati da trpim sve zbog te jedne osobe i da bih trebala pustiti prošlost da bude iza mene. Ali ne mogu.”

Lagana kišica počne sipati i Aimee se nasmiješi u sebi, jer je znala da će padati kiša. Jer je osoba koja ju čeka pedeset metara ispod zemlje voljela kišu. Voljela je ovo vrijeme, voljela je nju.
Nastavile su hodati u tišini, a Aimee bi svako malo okrenula iza sebe jer je dobivala čudan osjećaja prisnosti i nečijeg promatranja. Ogledala bih se oko sebe, promatrala šumu u magli i crvenu Beatricinu kosu koja bi svemu davala kontrast. Duboko udahne gorski zrak i nastavi svoj put prema groblju.